Dobrovoljna i prinudna likvidacija firme

Likvidacija – pojam i vrste

Likvidacija je postupak gašenja privrednog društva koje ima dovoljno sredstava za namirenje svih svojih poverilaca. Privredno društvo koje nema dovoljno sredstava za namirenje svojih poverilaca se ne gasi kroz postupak likvidacije već kroz postupak stečaja.

Postupak likvidacije je u celosti propisan Zakonom o privrednim društvima. Ceo deveti deo ovog zakona je posvećen ovom postupku, a bogata praksa, usled česte upotrebe ovog instituta, pojasnila je ove norme.

Likvidacija se pokreće od strane privrednog društva (dobrovoljna likvidacija) ili Agencije za privredne registre (prinudna likvidacija). U svakom slučaju, akteri u ovom postupku su privredno društvo, Agencija za privredne registre, likvidacioni upravnik i knjigovođa. Iz razloga komplikovanosti postupka i teških materijalnopravnih, prekršajnopravnih i krivičnopravnih posledica po društvo i njegove članove u slučaju određenih propusta ili grešaka, preporučljiv je angažman advokata sa iskustvom u privrednom pravu.

Likvidacija može biti dobrovoljna i prinudna. Obe vrste likvidacije se obrađuju u nastavku ovog teksta.

Dobrovoljna likvidacija

Kako se pokreće dobrovoljna likvidacija

Dobrovoljna likvidacija privrednog društva se pokreće:

  • jednoglasnom odlukom svih ortaka (O.D.), odnosno komplementara (K.D.), ako ugovorom o osnivanju nije drugačije određeno;
  • odlukom skupštine članova društva s ograničenom odgovornošću (većinom od 2/3) ili jedinog člana društva, koji vrši funkciju skupštine;
  • odlukom skupštine akcionara (većinom od 2/3).

Odluka o pokretanju postupka likvidacije obavezno sadrži:

  • odredbu o pokretanju postupka likvidacije nad društvom,
  • razrešenje sa funkcije direktora i zakonskog zastupnika privrednog društva,
  • imenovanje likvidacionog upravnika društva,
  • oznaku adrese za prijem prijava potraživanja,
  • odgovarajuće pouke.

Likvidacija društva počinje danom registracije odluke o likvidaciji i objavljivanjem oglasa o pokretanju likvidacije na sajtu APR-a. Zahtev za registraciju i objavljivanje odluke o pokretanju postupka likvidacije se dostavlja upravo ovoj agenciji. APR naplaćuje taksu na podnošenje zahteva u iznosu od 3.100 dinara, a o zahtevu odlučuje u roku od najviše 5 radnih dana.

Promene u statusu privrednog društva

Uz poslovno ime privrednog društva u postupku likvidacije dodaje se oznaka „- u likvidaciji“. Ova izmena poslovnog imena se obavlja po službenoj dužnosti od strane APR-a, tj. nije potrebno podnositi posebnu prijavu promene poslovnog imena. Ne zaboravite da je usled promena imena nastala obaveza izrade novog pečata firme.

Za vreme likvidacije društva ne isplaćuje se učešće u dobiti, odnosno dividende niti se imovina društva raspodeljuje članovima društva pre isplate svih potraživanja poverilaca.

Finansijski instrument – pravo na sticanje udela dospeva i pre osnovnog roka dospeća, narednog dana od dana objavljivanja oglasa o otpočinjanju likvidacije.

Likvidacioni upravnik

Likvidacioni upravnik je fizičko ili pravno lice koje je zastupnik privrednog društva u likvidaciji. On je odgovoran za zakonitost poslovanja društva.

Likvidacioni upravnik se imenuje odlukom o pokretanju likvidacije, a koja se odluka registruje kod APR. Za slučaj da društvo propusti da u odluci imenuje likvidacionog upravnika, svi zakonski zastupnici društva će postati likvidacioni upravnici.

Imenovanjem likvidacionog upravnika odlukom skupštine, svim zastupnicima društva prestaju prava zastupanja društva.

Društvo može imati više likvidacionih upravnika. Ako društvo ima više likvidacionih upravnika, oni zastupaju društvo zajedno, ako odlukom kojom su imenovani nije drugačije određeno.

Skupština društva može odlukom smeniti lice sa funkcije likvidacionog upravnika, a dužno je istom odlukom imenovati drugo lice za istu funkciju. Likvidacioni upravnik može sam podneti društvu ostavku.

Prema Zakonu o privrednim društvima, likvidacioni upravnik može preduzimati sledeće aktivnosti:

  • vršiti radnje na okončanju poslova započetih pre početka likvidacije;
  • preduzima radnje potrebne za sprovođenje likvidacije, kao što su prodaja imovine, isplata poverilaca i naplata potraživanja;
  • vrši druge poslove neophodne radi sprovođenja likvidacije društva.

Sve obaveze društva prikazane dalje u tekstu, sprovodi likvidacioni upravnik.

Obaveštavanje poverilaca i prijavljivanje potraživanja

Oglas o pokretanju likvidacije objavljuje se u trajanju od 90 dana na internet stranici APR-a. Ovaj oglas objavljuje APR po službenoj dužnosti, a isti sadrži:

  • poziv poveriocima da prijave svoja potraživanja;
  • adresu sedišta društva, odnosno adresu za prijem pošte na koju poverioci dostavljaju prijave potraživanja;
  • upozorenje da će potraživanja poverilaca biti prekludirana ako ih poverioci ne prijave najkasnije u roku od 30 dana od dana isteka perioda trajanja oglasa.

Ako društvo tokom perioda trajanja oglasa o pokretanju likvidacije promeni adresu sedišta ili adresu za prijem pošte, rok obaveznog trajanja oglasa počinje da teče od dana registracije promene adrese. Sve do tada prispele prijave potraživanja se smatraju uredno podnetim.

Likvidacioni upravnik je dužan da poznatim poveriocima uputi i pisano obaveštenje o pokretanju likvidacije društva, najkasnije u roku od 15 dana od dana početka likvidacije društva. Ovaj individualni poziv mora sadržati informacije podatke iste kao oglas o pokretanju likvidacije kose se objavljuje na sajtu APR-a.

Jedini poverioci koji ne moraju da prijavljuju svoje potraživanje jesu oni poverioci čije je potraživanje utvrđeno izvršnom ispravom i poverioci u vezi sa čijim potraživanjem je počela da teče parnica do početka likvidacije. Po sili zakona, potraživanja ovih poverilaca se smatraju prijavljenim.

Društvo je dužno da sve prispele prijave potraživanja evidentira u listu prijavljenih potraživanja i da sačini listu priznatih i osporenih potraživanja.

Za slučaj da likvidacioni upravnik osporava određeno potraživanje, on o tome mora obavestiti poverioca uz obrazloženje. Poverilac osporenog potraživanja ima obavezu da u roku od 15 pokrene postupak pred sudom radi zaštite svog potraživanja i o tome obavesti društvo. Ukoliko poverilac ovu obavezu ne ispuni, potraživanje mu se smatra prekludiranim.

Potraživanja nastala nakon pokretanja likvidacije ne prijavljuju se i moraju se namiriti do okončanja likvidacije.

Početni likvidacioni bilans, početni likvidacioni izveštaj i godišnji likvidacioni izveštaj

Likvidacioni upravnik u roku od 30 dana od dana početka likvidacije sastavlja početni likvidacioni bilans kao vanredni finansijski izveštaj. U istom roku, izveštaj mora podneti ortacima, komplementarima, odnosno skupštini društva na usvajanje.

Ortaci, komplementari, odnosno skupština dužni su da odluče o usvajanju početnog likvidacionog bilansa. Odluka mora biti doneta najkasnije u roku od 30 dana od dana kada im je podnet na usvajanje.

Likvidacioni upravnik sastavlja i početni likvidacioni izveštaj i to najranije 90 dana, a najkasnije 150 dana od dana početka likvidacije. I ovaj izveštaj je dužan u istom roku ga podnosi ortacima, komplementarima, odnosno skupštini na usvajanje. Usvojeni likvidacioni izveštaj se registruje kod APR.

Sadržina početnog likvidacionog izveštaja je sledeća:

  • lista prijavljenih potraživanja;
  • spisak priznatih potraživanja;
  • lista osporenih potraživanja sa obrazloženjem osporavanja;
  • podatak da li je imovina društva dovoljna za namirenje svih obaveza društva, uključujući i osporena potraživanja;
  • neophodne radnje za sprovođenje likvidacije;
  • vreme predviđeno za završetak likvidacije;
  • druge činjenice od značaja za sprovođenje likvidacije.

Društvo ne može otpočeti sa plaćanjima radi namirenja poverilaca niti sa isplatama članovima društva pre registracije početnog likvidacionog izveštaja, osim plaćanja obaveza iz tekućeg poslovanja društva.

Postupanje likvidacionog upravnika u slučaju prezaduženosti

Ako se iz početnog likvidacionog bilansa ili početnog likvidacionog izveštaja utvrdi da imovina društva nije dovoljna za namirenje svih potraživanja poverilaca (prezaduženost), likvidacioni upravnik je dužan pokrenuti postupak stečaja nad društvom.

Postupak stečaja se pokreće zahtevom privrednom sudu mesno nadležnom za mesto sedišta privrednog društva. Zahtev se podnosi najkasnije u roku od 15 dana od dana sastavljanja početnog likvidacionog bilansa ili početnog likvidacionog izveštaja, zavisno od toga u kojem od ta dva dokumenta je prvi put utvrđena vrednost potraživanja koja je veća od vrednosti imovine društva.

U nastavku ovog teksta se ne bavimo postupkom stečaja, a o kojem ćemo pisati poseban tekst drugom prilikom.

Obaveze likvidacionog upravnika nakon namirenja poverilaca

Nakon isplate poverilaca likvidacioni upravnik sastavlja:

  • završni likvidacioni bilans;
  • izveštaj o sprovedenoj likvidaciji;
  • pisanu izjavu da je uputio obaveštenje svim poznatim poveriocima, kao i da su sve obaveze društva po osnovu prijavljenih potraživanja i potraživanja izmirene u potpunosti i da se protiv društva ne vode drugi postupci;
  • predlog odluke o raspodeli likvidacionog ostatka društva.

Završni likvidacioni bilans sastavlja se i registruje kod APR-a, uz plaćanje takse od 3.100,00 dinara.

Ortaci, komplementari, odnosno skupština usvaja navedene dokumente odlukom o okončanju likvidacije.

Društvo ne može doneti odluku o okončanju likvidacije pre pravnosnažnog okončanja svih postupaka koji za pravnu posledicu mogu imati bilo kakvu obavezu društva i izmirenja svih tih obaveza.

Okončanje dobrovoljne likvidacije

Imovina društva u likvidaciji koja preostane posle izmirenja svih obaveza društva (likvidacioni ostatak) raspodeljuje se članovima društva u skladu sa odlukom o raspodeli likvidacionog ostatka društva.

Ako ni jednim opštim aktom društva nije propisan način raspodele likvidacionog ostatka, on se prema zakonu deli na sledeći način:

  • ortacima, komplementarima i komanditorima i članovima društva s ograničenom odgovornošću srazmerno njihovim udelima u društvu;
  • akcionarima sa preferencijalnim akcijama koji imaju pravo prioriteta u odnosu na likvidacioni ostatak, a nakon njihove isplate akcionarima sa običnim akcijama srazmerno učešću njihovih akcija u ukupnom broju običnih akcija u društvu.

Likvidacioni upravnik ima pravo da mu se nadoknade troškovi koje je imao u sprovođenju likvidacije kao i na isplatu naknade za rad. Naknadu za rad i visinu troškova sprovođenja likvidacije određuju ortaci, komanditori, odnosno skupština. U pogledu ovog potraživanja, likvidacioni upravnik se smatra poveriocem društva u likvidaciji.

Likvidacija se okončava donošenjem odluke o okončanju likvidacije. Po okončanju likvidacije društvo se briše iz registra privrednih subjekata. Po brisanju društva, potrebno je registrovati podatke o licu koje je određeno za čuvanje arhivske građe brisanog društva.

Likvidacioni upravnik odgovara za štetu koju pričini u vršenju svoje dužnosti članovima društva i poveriocima društva. Potraživanje po šteti likvidacionog upravnika zastareva u roku od 3 godine od dana brisanja društva.

Ortaci i komplementari odgovaraju neograničeno solidarno za obaveze društva u likvidaciji i nakon brisanja društva iz registra privrednih subjekata. Međutim, odgovornost ovih lica ne može preći obim veći od primljenog likvidacionog ostatka.

Obustava dobrovoljne likvidacije

U toku likvidacije društvo odlukom od strane organa koji je doneo odluko o likvidaciji može odlučiti i o obustavi likvidacije.

Likvidacija se obustavlja na osnovu odluke koja je uz zahtev za registraciju i objavljivanje iste, kao i plaćenu taksu u iznosu od 3.100,00 dinara, podnosi APR-u.

Odluka o obustavi likvidacije sadrži naročito:

  • odredbu o obustavi likvidacije;
  • razrešenje sa funkcije likvidacionog upravnika;
  • imenovanje novog zakonskog zastupnika društva;
  •  izjavu likvidacionog upravnika da su svi poverioci namireni u potpunosti, da društvo nije otpočelo sa isplatama članovima društva i da na osnovu pokretanja postupka likvidacije nije otkazan ni jedan ugovor o radu.

Registrovanjem odluke o obustavi likvidacije, društvu se iz naziva briše „- u likvidaciji“ po službenoj dužnosti APR-a, tako da nije potrebno podnositi poseban zahtev radi promene imena društva.

Prinudna likvidacija

Zašto i kako se pokreće prinudna likvidacija

Zakon o privrednim društvima u članu 546 propisuje niz razloga za pokretanje postupka prinudne likvidacije. Po saznanju za postojanje najmanje jednog od predviđenih razloga, Agencija za privredne registre po službenoj dužnosti pokreće postupak prinudne likvidacije.

U praksi je najčešći razlog za pokretanje postupka prinudne likvidacije nedostavljanje godišnjih finansijskih izveštaja dve uzastopne poslovne godine. Ovaj razlog za pokretanje prinudne likvidacije nije moguće otkloniti.

Pre pokretanja postupka prinudne likvidacije, APR na svojoj internet stranici objavljuje obaveštenje o privrednom društvu kod koga su se stekli razlozi za prinudnu likvidaciju koje nije moguće otkloniti, u trajanju od 30 dana. Za slučaj postojanja razloga koji je moguće otkloniti, APR će na svojoj internet stranici objaviti obaveštenje sa pozivom na otklanjanje nedostataka, a to u roku od 90 dana od objave obaveštenja.

APR po službenoj dužnosti donosi akt o pokretanju postupka prinudne likvidacije kojim društvo prevodi u status „u prinudnoj likvidacijiˮ. Istovremeno, APR objavljuje oglas o prinudnoj likvidaciji u neprekidnom trajanju od 60 dana, a u kojem će navesti i razlog pokretanja likvidacije.

Za razliku od društva u dobrovoljnoj likvidaciji, društvo u prinudnoj likvidaciji od dana objavljivanja oglasa o prinudnoj likvidaciji ne može preduzimati nove poslove već samo završavati započete poslove. Ostale posledice pokretanja prinudne likvidacije su identične sa posledicama pokretanja dobrovoljne likvidacije.

I iz postupka prinudne likvidacije je moguće pokrenuti postupak stečaja, pod istim uslovima kao i iz dobrovoljne likvidacije i Zakona o stečaju.

Okončanje prinudne likvidacije i posledice brisanja prinudno likvidiranog društva

Po okončanju trajanja oglasa o prinudnoj likvidaciji, APR donosi rešenje o brisanju društva i briše ga iz registra.

Posledice okončanja prinudne likvidacije su naročito stroge po kontrolne članove / akcionare društva, stoga oni moraju naročito voditi računa da se ne ispune uslovi za pokretanje ovog postupka. Iako neka društva namerno ispunjavaju uslove za pokretanje prinudne likvidacije kada žele da se ugase, advokat to ne preporučuje, a sa obzirom na stroge posledice. Komplikovanost postupka dobrovoljne likvidacije ipak dovodi do veće sigurnosti članova / akcionara društva, stoga se uvek treba opredeliti za taj postupak.

Imovina brisanog društva postaje imovina članova društva u srazmeri sa njihovim udelima u kapitalu društva.

Nakon brisanja društva iz registra privrednih subjekata, članovi brisanog društva odgovaraju za obaveze društva do visine primljenog likvidacionog ostatka.

Kontrolni član društva s ograničenom odgovornošću i kontrolni akcionar akcionarskog društva odgovara neograničeno solidarno za obaveze društva i nakon brisanja društva iz registra, dakle celom sopstvenom imovinom.

Kontrolni član društva jeste ono lice koje samostalno poseduje više od 50% prava glasa u društvu, kao i svako lice koje ima mogućnost sa drugim licima koja sa njim deluju zajednički, poseduju više od 50% prava glasa u skupštini. Koja lica se smatraju povezanim licima, propisano je članom 62 Zakona o privrednim društvima.

Bilo da vam je potreban savez ili zastupanje u postupku dobrovoljne likvidacije ili otklanjanje razloga za pokretanje postupka prinudne likvidacije, angažujete advokata sa iskustvom u privrednom pravu i zaštiti svoje interese na najbolji način: